Kapsula kolekcija "Između proljeća i ljeta" autorskog dua Klisab opisuje sezonski prijelaz te ga ujedno ga konstruira. Sedam total lookova funkcioniraju kao niz varijacija na temu promjene ,ne samo klimatske, već i vizualne. Silueta ovdje nije stabilna kategorija, već polazišna točka za intervenciju: rasteže se, lomi, otvara i ponovno sastavlja kroz materijal.
U središtu kolekcije nalazi se odnos plohe i volumena. Pencil suknja u metalik zlatnoj varijanti djeluje kao reflektirajuća površina koja reagira na svjetlo i pokret tijela, dok baloner sa spuštenim strukom mijenja proporcije figure, uvodeći pomak u percepciji težišta. Silueta se ne definira linijom, nego odnosima između krutog i fluidnog, strukturiranog i razlomljenog.
Satenske košulje i hlače s nepravilnim otvorima dodatno destabiliziraju formu.
Otvori su ovori u novu dinamiku, stvaraju ritam i fragmentiraju volumen, otkrivaju slojeve ispod i uvode dinamiku u statičan komad.
Takve intervencije funkcioniraju poput likovnih zahvata na platnu, linija više nije samo rub, već aktivni element kompozicije.
Površina tekstila tretirana je kao autonomno polje rada. Prošivi, vidljivi konci i aplikacije perlica ne služe ukrašavanju, nego artikulaciji teksture.
Materijal se “piše” i “crta”, dobiva reljefnost koja reagira na svjetlo i pokret, čime modna ploha izlazi iz dvodimenzionalnosti.
Nova verzija haljine s naborima dodatno razvija tu ideju: nabor je ujedno sredstvo modulacije volumena koje se mijenja ovisno o tijelu u pokretu.
Kolekcija je koncipirana kao sustav, a ne niz izoliranih komada. Svaki element može funkcionirati unutar cjeline, ali i u kontekstu s postojećom garderobom, čime se otvara prostor za individualne interpretacije. Način nošenja nastaje kroz kombinaciju, slojevitost i osobni odnos prema komadu.
Takav pristup proizlazi iz dugoročno razvijanog vizualnog koda brenda, koji se temelji na ponavljanju i reinterpretaciji vlastitih elemenata. Siluete i tekstilne intervencije vraćaju se iz sezone u sezonu, ali svaki put pomaknute, rez je dublji, površina složenija, proporcija destabiliziranija. Tako u tim pomacima kolekcija dobiva svoju likovnost: odjeća postaje medij kroz koji se istražuje granica između konstrukcije i eksperimenta.
Dekonstrukcija, slojevitost i naglašena obrada materijala u ovom slučaju ne djeluju samo kao stil, već i metoda rada. Odjevni predmet je otvorena forma, podložna promjeni, reinterpretaciji i kretanju. Time se kolekcija približava konceptualnom pristupu, gdje je proces jednako važan kao i rezultat.
Tim: fotografkinja Vana Katančić, stilistica Ana Nikačević, stilist kose Duško Masnić, vizažistica Dora Marošević i model Antonia Grgurev.
